MATURALAC

Svi smo bili uzbuđeni pred ranojutarnji polazak na maturalac. Naravno, neki su tradicionalno kasnili, ali ipak smo na kraju svi bili na broju.

 Slijedio je težak put do Splita, koji je trajao 6 sati, no isplatilo se doći i vidjeti Splitsku rivu i Dioklecijanovu palaču. Neki su vidjeli i Keruma, uključujući i mene. U palači smo zatekli predstavu u kojoj su glumili cara Diklecijana i njegovu vojsku. Bilo je vrlo zabavno pogledati predstavu! Nakon duge pauze nastavili smo prema Dubrovniku. Put je trajao vječno… Možda zbog klime koja nam se pokvarila. Nakon Neuma, ipak smo nekim čudom stigli u Dubrovnik. Kad smo se smjestili razgledali smo staru jezgru Dubrovnika. Njegove ulice zrače poviješću!

Sutradan smo  jedva čekali slobodno vrijeme za kupanje, a nakon kupanja uputili smo se prema Dubrovačkim zidinama. Biti na zidinama poseban je osjećaj. Pri šetnji Stradunom imali smo susret s papagajima. To je bilo posebno iskustvo. Držao sam na ramenu najveću i najmirniju papigu i bila je dosta teška.  U hotelu je bilo još zabavnije nego prvi dan. Treći dan je po meni bio najdosadniji. Zbog kiše nismo otišli na otok Lokrum. Ali je zato noć u hotelu bila zabavna. Na povratku kući posjetili smo Sokolarski centar kod Šibenika. To je bilo nešto posebno. Upoznali smo ptice grabljivice. Nakon toga slijedio je put kući. Pred Zagrebom spustio se pljusak.

Maturalac je bio genijalan i sve bih ponovio!

Dorian Lambevski, 7. a

DUBROVNIK

Ove godine, krajem mjeseca svibnja, veselo smo krenuli na maturalac u stari grad Dubrovnik. Prije maturalca smo znali ponešto o Dubrovniku i Dubrovačkoj Republici, ali tek tamo smo upoznali grad i njegovu povijest detaljnije.

Na maturalcu, obišli smo cijeli grad kroz koji nas je vodila simpatična vodičica. Pokazala nam je sve uličice u kojima se ona igrala kao mala. Meni se jako svidjelo što nam je pričala više o samom životu u Dubrovniku, nego o povijesti Dubrovnika. U samom centru grada automobilima nije dozvoljen pristup. Ljudi prevoze stvari  karićima - kolicima na guranje. Lijepo je vidjeti kako se tradicija održala i zbog toga je grad čist i onečišćen. Modro Jadransko more udara o stijene visokih dubrovačkih zidina. Stradun, glavna i najdulja ulica u Dubrovniku, puna je turista iz mnogih dijelova svijeta. Dok smo ju razgledavali, neki od nas fotografirali su se s papagajima koji su nam grickali majice. Vodičica nam je pokazala i kamen u zidu uz koji se veže zanimljivo vjerovanje. Govori se kako onaj koji iz zaleta skoči, održi se na kamenu i skine majicu, može imati bilo koju djevojku. Trebalo je to i isprobati! Najviše mi se svidjela vodičičina izjava da će onaj koji voli svoj grad ostati u njemu zauvijek. Odsjeli smo u hotelu blizu Dubrovnika. Pri dolasku u hotel učitelji su nas upozorili da ostavimo sobe onakvima kakvima smo ih pronašli. Sama pomisao da spavamo u Dubrovniku bila je za nas nepojmljiva. Sljedeći dan obišli smo i Dubrovačke zidine koje su služile kao obrana u ratovima u prošlosti. Stepenice koje vode do vrha zidina su nas iscrpile, ali na kraju se umor isplatio… Pogled na otvoreno more s jedne strane i dubrovačke kuće unutar zidina s druge strane, jednostavno oduzima dah. Ta slika se ne može dočarati riječima. To je doživljaj koji se jedino golim okom može doživjeti u potpunosti. Zidine su me najviše očarale. Obožavam more, a pogled na njega sa zidina i na sunce koje se odražava u njemu je jednostavno savršen. I turisti oko nas reagirali su s jednakim oduševljenjem.

    To je dokaz da je naša domovina puna ljepota i  da je s razlogom omiljena turistička destinacija u mnogim zemljama, a poseban dragulj je Dubrovnik!

Iva Maljak, 7. a